Hrvatsko suočavanje s kvartovskim nasilnikom

'Kad nasilnik prijeđe granicu, tada je vrijeme da žrtva promjeni taktiku. Kao i svi nasilnici, Slovenija nije toliko čvrsta koliko bi željela biti'

Kao roditelju, nasilnici su mi uznemirujući. Ili, da budem precizniji, teško mi je definirati liniju koja dijeli dobronamjerno zadirkivanje ili grublju igru od pravog nasilništva.

Svaki zdrav odnos zahtijeva malo zadirkivanja, čak i grubosti. Žene zadirkuju muževe jer ne žele pitati za smjer, muževi zadirkuju žene zbog svojevoljne neupućenosti u tehnologiju. Roditelji škakljaju djecu dok ne ostanu bez daha, a djeca im uzvraćaju precizno tajmiranim skokovima na njih dok spavaju. A prijatelji zadirkuju prijatelje radi, hm, svega.

Općenito gledajući, takvo je ponašanje bezazleno, pogotovo kada ga debelo premašuju trenuci ljubavi i prijateljstva. Najbolji je odgovor slegnuti ramenima, nasmijati se ili uzvratiti na neki način.

No u gotovo neprimjetnom trenutku grubost može prerasti u nasilje. Zadirkivanje se nastavlja malo dulje nego što bi trebalo ili postaje prežestoko. Ravnoteža se slama. Žrtva osjeća trenutak panike, a nasilnik počinje dobivati lažan osjećaj nadmoći. U jednom trenutku nasilnik prelazi granicu i tada je vrijeme da žrtva promjeni taktiku i čvrsto se postavi.

Slovenija je tu granicu veselo preskočila prije nekoliko godina, dok se ubrzavao proces pristupanja Hrvatske u europski, ne baš ekskluzivan tržišni klub. Besramno je skočila pred Hrvatsku i zahtijevala da joj preda džeparac, ako ni zbog čega drugog jer je - prva stigla u klub. Tada je džeparac bio pristup međunarodnim vodama Jadrana, a Slovenija ne samo da je tvrdila kako će zadržati Hrvatsku izvan EU, već i izvan superkul grupe u kamuflažnoj odjeći - NATO-a. Završilo je 2009. kad je Hrvatska praktički pristala odvesti prepirku u ravnateljev ured.

Tri godine kasnije Slovenija ponovo zahtijeva džeparac u posljednjem pokušaju da stekne prednost i pretvori hrvatske snove o članstvu u EU u vrlo konkretne eure. Što je malo ucjene među susjedima, pogotovo kada tražiš kikiriki u zamjenu za otvaranje vrata prema milijardama eura iz fondova EU?Analiza troškova i koristi lako će pokazati da je korisno Sloveniji dati ono što traži. No, postoji nekoliko elemenata koje bi Hrvatska trebala razmotriti prije nego što posegne preduboko u džep za tim džeparcom. Prvo, kao i svi nasilnici, Slovenija nije toliko čvrsta koliko bi željela biti. U usporedbi sa slovenskom vladom, hrvatski politički sustav djeluje potpuno funkcionalno. Ivo Sanader je barem imao dovoljno obzira dati ostavku usred rastućih glasina o njegovim prijestupima, dok se Janež Janša drži manjinske vlade.

I drugo, Slovenija riskira da je napusti vlastita ekipa. Tijekom posljednjih otprilike mjesec dana dužnosnici u EU javno su i ne baš suptilno - barem ne za diplomate - predlagali Sloveniji da popusti. Štefan Füle, povjerenik Europske komisije za proširenje i europsku politiku susjedstva, napomenuo je da Hrvatskoj nedostaje "nekoliko mjeseci da postane 28. država članica" te istaknuo uspjeh arbitraže za rješavanje spora zbog mora. Početkom siječnja bila je zanimljiva razmjena na Twitteru.

Europski urednik Guardiana: "Mislite li da je (hrvatsko) pristupanje gotova stvar?"

Britanski veleposlanik u Hrvatskoj David Slinn: "Mišljenje je Velike Britanije da je Hrvatska na putu da bude potpuno spremna za pristupanje EU 1. srpnja 2013."

Britanija nije uvijek bila najveći pristaša Hrvatske kada je u pitanju pristupanje EU. Ako je ovo rečeno otvoreno, možemo samo zamisliti što vođe EU ekipe govore maloj Sloveniji nasamo, u klupskim prostorijama. Naposljetku, Europskoj uniji bi dobro došlo malo pozitivnih vibri i podizanja vjerodostojnosti. Time bi pokazala da je još uvijek klub u koji se isplati učlaniti.

Dakle, kakvu god igru Slovenija igra, trebala bi završiti ulaskom Hrvatske u EU kao što je planirano - u srpnju. Slovenija bi iscijedila sve ustupke koje može od Hrvatske u spora o banci, ali ne bi riskirala da previše uznemirava kolege u EU. Od 2007. do 2013. Slovenija se, primjerice, kvalificirala za više od četiri milijarde eura iz kohezijskog fonda EU i vjerojatno će htjeti nastaviti povlačiti novac iz tog bunara. Bi li Slovenija zaista htjela da se ta kesa stegne?

Slovensko raspadajuće gospodarstvo daje priči novi preokret, i tu je otvoreno pitanje mogu li na vrijeme ratificirati ulazak Hrvatske. Ulozi su za Hrvatsku veliki. Iako ulazak u EU nije magičan lijek, pripomoći će oporavku gospodarstva. Slovenija je na dobrom putu da uz Grčku, Španjolsku i druge spadne na prosjački štap i moli Uniju za spas gospodarstva. Milijarde eura mogle bi propasti. Čak i ako vlada padne, obveznice će se trebati refinancirati. Zašto riskirati politički kapital kod drugih članica EU zbog sitničavih bankarskih razmirica?

Zato, Slovenijo, nema potrebe za svađom. Gdje je ljubav? Uskoro ćeš trebati prijatelje jer bi se kupci obveznica mogli pretvoriti u prave nasilnike. Samo pogledaj svoju trenutnu krivulju prinosa.

(Originally published in 21. Stoljece, Feb. 6, 2013.)