Sve nijanse sive ekonomije, koju Svjetska banka i nezavisna
istraživanja procjenjuju na čak 30 posto hrvatskog BDP-a, analizira ekonomist
uvjeren da naša ekonomija u boljem stanju od onog u kvartalnim izvještajima
Hrvatsko gospodarstvo mora da je u boljem stanju nego što
sugeriraju službene brojke.
Putujući po Sjedninjenim državama 2009. i 2011. godine,
znali smo da je ekonomija loša bez ijednog podatka. Nitko se nije smijao, barem
ne od onih koje odnedavno zovemo 99 posto. Svi s kojima smo pričali, govorili
su nam kako je loše. Recesija, stara svega nekoliko mjeseci, bila je poput
teškog mamurluka koji je pogodio svakoga.
U Hrvatskoj je posve drugačije raspoloženje. Službeno, ova
zemlja je u recesiji gotovo kontinuirano od 2009, a BDP pada sa svakim
kvartalnim izvještajem. No, prošetajte Bogovićevom – kafići su prepuni ljudi
koji vedro pričaju ispod onih plinskih grijača. Neke trgovine se zatvaraju, no
odmah se otvaraju nove, a šoping centri su krcati. Starbuck se možda ljubazno
ispričao, no Harvey Norman otvorio je u Zagrebu golemu trgovinu 2011, a IKEA
očajnički pokušava zaobići nemoguću birokraciju I pridružiti se ovom tržištu.
Dakako, na rubovima svi mi vidimo depresivne znake krize.
Starci kopaju po kontejnerima tražeći plastične boce, a invalidi prose na
semaforima. Mali poduzetnici kažu mi da im posao ide veoma loše. No, uz sve te
svoje ozbiljne ekonomske probleme, na površini, život u Zagrebu je vedar,
živahan. Zbog toga je ovaj grad genijalan za život.
No, gdje se skrila recesija?
TRIDESET POSTO BDP-A
Izvještaj A. T. Kearneyja I VISE za 2011. ‘Siva ekonomija u
Europi’ nudi odgovore. Taj izvještaj zaključuje da je hrvatska siva ekonomija –
poslovne transakcije koje nisu prijavljene ili barem nisu prijavljene u
cijelosti – sudjeluju sa 30 posto u BDP-u zemlje. To je golem udio, a premašuje
ga u tom izvještaju samo Bugarska. (Procijenili su da siva ekonomija u
Sloveniji drži 16 posto BDP-a, a druge zemlje bivše Jugoslavije u izvještaju se
ne pojavljuju). Za Hrvatsku to znači da za svake tri kune zarađene u
gospodarstvu I prijavljene državi, jedna se kuna usjijeva provući. Moguće je da
Hrvatska I ne bi bila u recesiji kad bi se gospodarstvu pribrojija I siva
ekonomija.
VISA, koja je sponzorirala ovaj izvještaj, ima interesa
napuhati sivu ekonomiju; izvještaj uostalom i završava konstatacijom da je
elektronski sustav naplate sjajan način za borbu protiv sive ekonomije. Kad
provučemo karticu, ostavljamo papirnati trag kojeg je veoma teško poslije
sakriti. (Možda o tome treba voditi računa svaki put kad vam ponude popust za
gotovinu. Provizija koju dućani moraju platiti kompanijama za upotrebu njihovih
kreditnih kartica marginalna je u odnosu na povećanje poslovanja koje ima svaka
trgovina u kojoj se može plaćati karticom).
No, I izvještaj Svjetske banke za 2012. nudi sličnu sliku.
Izvještaj pod imenom ‘U sivoj zoni’ ne uključuje precizne procjene hrvatske
sive ekonomije, nego se fokusira na probleme zaposlenika. (Njih u sivoj
ekonomiji ne štiti radno zakonodavstvo, što je još jedan razlog, uz
izbjegavanje poreza, što se mnogi poslodavci žele provući ispod radara). No,
grafikoni u tom izvještaju udio sive ekonomije u hrvatskom BDP-u za 2000.
također stavljaju na oko 30 posto.
Siva ekonomija nije posve loša. Robert Neuwirth, autor
knjige “Stealth of Nations: The Global Rise of the Informal Economy,”
objašnjava da siva ekonomija, koju on zove Sistem D po nekom francuskom čudnom
terminu, igra ključnu ulogu u ekonomskom razvoju. Neuwirth procjenjuje da
Sistem D globalno donosi 10 trilijuna dolara ekonomske aktivnosti godišnje I
uključuje gotovo 1,8 milijardi zaposlenika. Kad bi Sistem D bio država za sebe,
bila bi to druga po veličini svjetska ekonomija, odmah iza Sjedinjenih država.
NAJČIŠĆI OBLIK EKONOMIJE
Osim po veličini, Sistem D je ključan I za zapošljavanje
ljudi koji su općenito isuviše siromašni da bi se uključili u formalnu
ekonomiju. Ona isto tako može postati rasadište za poduzetnike koji kreću s
najniže društvene ljestvice pa, recimo, one koji obilaze otpad I traže metal
može vremenom pretvoriti u vlasnike malog biznisa za prodaju otpada. Osim toga,
Sistem D je najčišći oblik ekonomije. Neuwirth primjećuje da velike kompanije
poput, recimo, diva kućnih potrepština P&G, odavno znaju vrijednost Sistema
D.
Poput većine stanovnika Sjeverne Amerike I Europe sudjelovao
sam u službenoj ekonomiji otkako sam završio srednju školu. Kao porezni
obveznik uvijek sam sivu ekonomiju vidio kao grupicu marginalnih muljatora koji
ne žele raditi po pravilima. No, Neuwirth ima pravo kad ističe vrijednost I
privlačnost sive ekonomije, pogotovo za najmanje razvijene zemlje.
SVI MULJAJU S POREZOM
Međutim, Hrvatska nije među najmanje razvijenim zemljama I
njezina siva ekonomija ne svodi se na one kojima nije preostala niti jedna druga
opcija. U uslužnim djelatnostima najrazličitijeg tipa poneki građevinski
poduzetnici, pa čak I liječnici I profesori spremno prihvaćaju gotovinu da bi
izbjegli poreze I papirologiju. Transakcije u trgovinama I u proizvodnji puno
je teže sakriti, no ni to nije nemoguće. Ne mogu niti zamisliti da je svaka
paprika prodana na Dolcu ili svaka kava koju je netko popio u kafiću
prijavljena porezniku.
Ako pretpostavimo da su A. T. Kearney I Svjetska banka dobro
procijenili veličinu hrvatske sive ekonomije, pokušajmo zamisliti što bi se
dogodilo da se barem polovica od toga uhvati I sve skupa svede na sivu
ekonomiju Slovenije. Usporedimo li to s godišnjim porezima na dohodak,
korporativne profite i PDV iz 2010, to bi u državni prihod donijelo novih 9
milijardi kuna, puno više nego što se može dobiti porezom na televiziju. Dobra
vlada mogla bi mnogo toga napraviti s tolikim novcem.
Nažalost, tu se zatvara puni krug. Vlada ne može prisvojiti
dio sive ekonomije jer to samo priželjkuje. Izvještaj Svjetske banke kaže da
zemlje kojima se dobro upravlja, s institucijama kojima građani vjeruju, ima
manje sive ekonomije. Čini se da građani koji smatraju da im njihova vlada nudi
dovoljno, zauzvrat žele platiti svoj dio poreza.
(Originally published in 21. Stoljece, on Dec. 15, 2012.)
No comments:
Post a Comment