Saturday, June 15, 2013

Obožavatelji poreza na nekretnine

BITI ĆE VELIKA ŠTETA AKO POREZ NA NEKRETNINE POSTANE POREZ NA POŠTENJE. TO ĆE POSTATI JOŠE JEDAN POTICAJ NA OPĆE MULJANJE

Ja sam fan poreza na nekretnine. Taj je porez uobičajen u svim dijelovima Sjedinjenih Država i generira trećinu prihoda lokalnih zajednica. Novac od njega koristi se za financiranje lokalnih potreba, škola, policije te održavanje cesta. Ideja da država svoj budžet u nuždi popunjava porezom na luksuz poput vikendica ne baca me u očaj.
No, kad se porez na nekretnine spomene u Hrvatskoj - a ministar financija odlučan je da ga provede u travnju - sjetim se američkog realityja o potpunoj preobrazbi nečijeg skromnog doma - "Extreme Makeover: Home Edition" - i obitelji Llane iz New Jerseyja.

EKSTREMNI 'MAKEOVER'
Reality "Extreme Makeover: Home Edition" traje na američkoj televiziji već nebrojeno sezona. U svakoj epizodi producenti odaberu skromnu obitelj čiji je dom odveć mali, derutan, prastar. Dovedu stolare, vodoinstalatere, krovopokrivače i druge majstore koji tu kuću pretvore u kuću iz snova, najčešće dodatno opremljenu novim hi-tech uređajima. Suze teku u potocima kad obitelj uđe u svoj posve promijenjeni dom (Tu televizijsku emisiju nemojte poistovjetiti s realityjem "Extreme Makeover" u kojem se vrijedna, zapuštena osoba nagradi estetskim operacijama, novom garderobom i važnim make-up savjetima. I tu teku suze kad se ta divna, rekreirana osoba ponovno pojavi pred obitelji i prijateljima).

Producenti kućnog makeovera 2006. odlučili su pomoći obitelji Llane. Otac i dvije kćeri su slijepi, sin je gluhonijem, a majka je u tom trenutku bolovala od raka štitnjače. Ekipi je trebalo samo tjedan dana da renovira i proširi dom te obitelji. No kuća koju je ta obitelj 2002. platila 232 tisuće dolara, nakon tjedan dana vrijedila je otprilike 450 tisuća. Njihov porez skočio je s podnošljivih 6488 dolara na 13 tisuća dolara. Do 2012. obitelj je kuću prodala i uselili su se kod rođaka.
I drugi slučajevi takvog dobročinstva prošli su kroz slične poteškoće, no ne na skali koja bi ugrozila državnu ekonomiju. U Hrvatskoj, čini se, uvođenjem poreza na nekretnine, vlasnici kuća i vikendica očekuju ekstremni makeover kuće, kao da će preko noći postati vlasnici nekretnine koju si ne mogu priuštiti, barem ne bez velike pomoći države.

Doista, ti su vlasnici nekretnine - mahom socijalističke stanove, pa i kuće - kupili po zanemarivim cijenama kao nosioci stanarskog prava. Zbog velikih tržišnih oscilacija mnogi žive u nekretninama koje si zapravo ne bi mogli priuštiti. Posljedično, perspektiva plaćanja poreza na temelju tržišnih cijena posve razumljivo ih plaši.
KOJE SU PRAVE CIJENE

Što se poreza na tu vrstu nekretnine tiče, taj je problem vrlo lako riješiti. Vlada je već odlučila vlasnicima stanova i kuća koji u njima žive ponuditi neku vrstu oslobođenja od plaćanja, no slično će proći rentijeri koji stan iznajmljuju, kao i vlasnici vikendica. Što će preostati da se oporezuje u cijelosti, osim možda nenastanjenih dalmatinskih ruševina koje će ionako biti procijenjene na malu vrijednost?
Postoje i drugi veliki problemi s tim porezom. Prije nekog vremena moja supruga i ja proučavali smo ponudu nekretnina u Zagrebu i na obali. Često su nam pokazivali stanove bez čistih papira, vidjeli smo kuće s dodacima koji ne postoje u papirima i nailazili na nejasne izvode iz zemljišnih knjiga. Kako smo legalistički nastrojeni i izbirljivi - često su nam ponavljali da je strancima mnogo teže s papirima - izbor nam je, na kraju, bio jako limitiran.

Kako Vlada u šest mjeseci može raščistiti tu maglu? Morala bi najprije pošteno razriješiti što koliko vrijedi. Ali na temelju čega? Tražene cijene posve su neujednačene, a kažu mi da se najčešće rade ugovori na niže cijene. I tržište je zakočeno. U SAD-u, gdje se kupci na vašem pragu guraju od trenutka kad objavite da prodajete kuću, recentne cijene koje su nekretnine postigle u određenom kvartu podloga su za procjenu vrijednosti za porez. Ovdje su prave cijene veoma rijetke.
Čini se da je rješenje tog problema u arbitrarnoj procjeni vrijednosti četvornog metra prema lokaciji. No u tom slučaju Vlada bi morala unajmiti čitavu četu profesionalnih procjenitelja vrijednosti nekretnine koji bi odredili veličinu i stanje u kojem se pojedina nekretnina nalazi. Ti bi procjenitelji potencijalno mogli generirati prihode koji nadmašuju njihove plaće, no povećanje javnog sektora u vrijeme kad im svima visi nad glavom mogućnost da im se smanje beneficije na koje su navikli, kad svi od Vlade očekujemo oštre rezove, značilo bi da je to veoma teško politički prodati.

Dakako, procjenitelji bi morali imati kredibilitet. Nitko ne voli plaćati poreze, no gotovo svi prihvaćamo poreze kao cijenu za Vlade. No ono što je neprihvatljivo jest sumnja da vaš susjed plaća manje nego vi. Bespravno sagrađene kuće, dodaci na kuće koji nisu u knjigama ili prijateljstvo s pravim ljudima nanose štetu sustavu, a nas tjeraju da se pokušamo izvući kako god znamo. U ozračju koje gradi presuda za korupciju bivšem premijeru kredibilitet će se dugo graditi.
Pretpostavljam da je oslobađanje od obveze plaćanja što ga Vlada nudi gotovo svim kategorijama nekretnina zapravo pokušaj da se umanji udar dok se rješavaju problemi povjerenja u sustav. Kad se jednom porez i službeno uvede, oduzimanje olakšica postat će manje kontroverzno. Nitko ne voli povećanje poreza, no to je uvijek bolje od novih poreza. Treba ići polako.

Bit će velika šteta ako porez na nekretnine postane porez na poštenje. Ako vlasnici koji su postupali korektno - potpisali ugovor na pravu sumu, ishodili sve dozvole i prihvatili pošteno svoj dio novog nameta - budu više opterećeni tim porezom, to će postati još jedan poticaj na opće muljanje. Hrvatska vlada mora povećati svoje prihode i smanjiti rashode da bi riješila problem deficita, no istovremeno mora voditi računa da ne ohrabri građane na daljnje izbjegavanje obaveza. S porezom na nekretnine to će biti moguće jedino s visokom transparentnošću svih katastarskih podataka, sređivanjem svih vlasničkih knjiga i poštenim ubiračima tog poreza... u cjelini, težak posao.
(Originally published in 21. Stoljece, on Dec. 7, 2012.)

No comments:

Post a Comment