Kad bi s onoga svijeta pokojni američki sentor Ted Kennedy
mogao promatrati dramu u kojoj se našao Radimir Čačić, vjerojatno bi bio
neizmjerno sretan što se Chappaqudick nalazi u Massachusettsu, a ne u
Mađarskoj.
Poput bivšeg prvog potpredsjednika Čačića, Kennedy je 1969.
zbog brzine skrivio nesreću u kojoj je stradala Mary Jo Kopechne, njegova 28-godišnja
suputnica. Kennedy se izvukao. Zbog senatorove besprijekorne reputacije lokalni
sudac osudio ga je na dva mjeseca uvjetno. Njegov mandat u Senatu nakon
oslobađajuće presude trajao je neprekinuto sljedećih 40 godina, sve do njegove
smrti 2009. No, ta je nesreća uništila sve njegove šanse da postane
predsjednik.
Čačić nije bio te sreće, a njegova reputacija da se borio da
izvuče kontrolu nad INA-om iz ruku MOL-a možda jest, a možda i nije, utjecala
na sud u Budimpešti da odbaci oslobađajuću presudu nižestupanjskog suda za
nesreću koja se dogodila 2010. i u kojoj je smrtno stradalo dvoje ljudi. On
više nema pravo žalbe, no kruže glasine da će se možda ipak izvući od zatvorske
kazne.
Što se tiče presuda, sredinom studenoga dogodile su se
prekretnice. Unutar tjedan dana dva visokopozicionirana Vladina službenika
dobila su zatvorske kazne (a dva su se generala konačno vratila kući). No,
moram naglasiti da sličnosti između Čačića i Sanadera tu prestaju.
Sanader je nepravomoćno proglašen krivim za krađu od hrvatskoga
naroda, što jedin,o u ovoj zemlji nije moralno jednako odurno kao kad netko iz
ruku otrgne torbicu nemoćnoj starici s njezinom mirovinom. Jedino se ovdje radi
o mnogo grandioznijem plijenu. Iz pozicije stranca koji to promatra, on je dio
vrijednosti Ine prisvojio pa prodao kao svoje.
Sanader je pobjegao
Sudski postupak utvrdio je da je MOL platio Sanaderu 5
milijuna eura da bi stekao kontrolni paket u Ini, što je cijena koju bi oni
vjerojatno spremno uložili u modernizaciju postrojenja ili istraživanje i
razvoj. To je kao da je zagrabio u džep svakog muškarca, žene i djeteta u
Hrvatskoj i uzeo nešto manje od deset kuna, dovoljno recimo da si u McDonald'su
plati piće (tu dakako nismo ubrojili i onaj sitniš za koji je utvrđeno da ga je
dobio od Hypo banke). A kad mu se približilo uhićenje, Sanader je uskočio u
auto i odjurio u Austriju, prisilivši Hrvatsku da potroši šest mjeseci i znatna
sredstva da ga prisli da se vrati.
Čačić je, s druge strane, imao tragičnu prometnu nesreću,
upravo onakvu kakve se svi mi bojimo jer znamo da se može dogoditi svakome od
nas. Dakako, obitelj preminulih, kao i Čačićevu obitelj, ta je nesreća skršila.
No, prema izvještajima, Čačić nije napravio baš ništa što svi mi ne radimo
rutinski - nije ispoštovao dopuštenu brzinu na autocesti. Umjesto da se okrenuo
i pojurio preko najbliže granice, nazvao je policiju i bez ikakvih prigovora
odslušao svoj sudski proces. Kad je osuđen, ponovno je izrazio žaljenje i dao
riječ da će poštovati odluku suda i napraviti sve što se od njega traži.
Kad je Čačić osuđen i dao ostavku na svoju poziciju u Vladi
- što je bila rijetka prilika u kojoj se Hrvatska doista primjetno pojavljivala
u stranim vijestima - pitali su me je li to loša vijest za reputaciju ove
zemlje. Ja to ne vidim tako.
Hrvatskoj nije potrebno još Sanadera. Čak i kad tome
pristupimo dobrodušno, on i njemu slični predstavljaju traumatični pubertet
nezavisne Hrvatske u kojemu su donesene brojne pogrešne odluke. No, Hrvatskoj
treba još Čačića. Osim njegova jasnog pro-business opredijeljenja i
razumijevanja važnosti direktnih stranih investicija (strani novac oplodio je i
superekonomije poput onih u Kini i Singaporeu), Čačić simbolizira i
sofisticiran, zreliji pristup osobnoj odgovornosti.
Ted Kennedy oslobođen
Da još i ovo dodam: Hrvatskoj ne treba još jedan pokojni Ted
Kennedy. Kennedy je nestao s mjesta nesreće i satima nije obavijestio policiju,
sve dok više nije bilo šanse da će moći spasiti Kopechne. A američki sudac? Pa
to je bio lokalni sudac u državi u kojoj se idealizira i poštuje prezime
Kennedy. I, za razliku od Hrvatske, tužilaštvo Sjedinjenih Država nema
mogućnost ponoviti suđenje nakon ovakvih presuda.
(Originally published in 21. Stoljece, Nov. 27, 2012)
No comments:
Post a Comment